Od početka nove školske godine s nama je i novi prijatelj, učenik 3. razreda, Ruben.
Ruben je veseo i nasmijan dječak koji voli spremati male “spačke” učiteljici i svojim prijateljima iz razreda. Voli se smijati, igrati, biti aktivan i družiti se.

Ruben je i dijete s Down sindromom.
Po mnogočemu sličan i po mnogočemu drukčiji. Upravo kako bi pomogle djeci da lakše razumiju i prepoznaju potrebe djeteta s Down sindromom, stručna služba škole, pedagoginja Sanja Zović-Kukurin i učiteljice Davorka Tumpić i Manuela Simonetti, odlučile su na sat pozvati osobu koja Rubena poznaje najbolje, njegovu mamu.Mama Gordana je srdačno prihvatila poziv i stigla nam u učionicu. Morala se pripremiti i stati ispred veoma zahtjevne i nestrpljive publike.
Učenicima na produženom boravku ispričala je sve o djeci s Down sindromom. Na razumljiv način objasnila im je kako dolazi do toga da se dijete rodi s Down sindromom te zašto Rubenu treba ipak mrvicu više strpljenja i ljubavi. Pojasnila im je da, iako drukčiji, i Ruben ima iste želje baš kao i oni, igrati se, družiti se, smijati se i graditi prijateljstva za cijeli život. Za mamu Gordanu djeca su imala puno pitanja, od toga zašto učiteljica drži Rubena za ruku, zašto Ruben ima malo drukčije oči i zašto toliko voli dobiti njihovu pažnju. Mama Gordana na sva je pitanja spremno i otvoreno odgovorila.
Susret je završio zagrljajima i slatkišima. Nakon razgovora, svi smo veselo i nasmijano krenuli u novi dan, baš kao što to nas to Ruben uči svaki dan.