Potragu za blagom Istre osmislile su  Sabina Petrović i  Tina Pajdaš, učiteljice razredne nastave i glazbene kulture.  Učenici su učili tradicionalne istarske igre, pjesme i plesove,  otkrivali  tradicionalne slastice i učili o starim, zaboravljenim zanatima i običajima. Dio projekta sproveden je kroz redovnu nastavu likovne,  glazbene,  tjelesne i zdravstvene kulture, hrvatskog jezika, priprode i sata razrednika, a dio kroz izvannastavne  aktivnosti  i radionice .

U realizaciju projekta  rado su se uključili roditelji, nonice i nonići naših učenika koji su svojim aktivnostima i savjetima omogućili njegovo ostvarenje. Roditelji su se odazvali radionicama na kojima su s učenicima izrađivali kažune od škrila te šterne od glinamola. Izradili su i scenografiju koja   se  koristila za prezentaciju projekta.

 Svoje su radove  učenici  izložili ispred Kuće Djeda Mraza u Kašteliru, a uz pomoć roditelja pekli su kolače i prodavali ukrase za bor, kažune, šterne te razne igračke koje su izradili s učiteljicom.

Stariji naši sugrađani su se i nakon pedesetak  godina vratili u školske klupe s posebnim uzbuđenjem, radošću i zahvalnošću.  Nonići naših učenika, Lino Petrović i Janko Legović, svojim su nas štorjama odveli na putovanje kroz njihovo djetinjstvo. Prisjetili su se svojeg odrastanja, škole i učiteljica. Naučili su  djecu  igrama  kojima su se  zabavljali i kratili vrijeme. Ni nonice se nisu dale obeshrabrile.  Zasukanih  su rukava drugaše  poučile  kako umisiti pljukance, paštine i  fritule te kako zamotati fjoke. Nesebično su  otkrile svoje obiteljske recepte, donijele domaća jaja i brašno te strpljivo i s ljubavlju  pokazale  u kakvim  su slasticama   uživale   u svom djetinjstvu.  Antonija je Legović   otkrila da maslac za paštine ne smije biti iz frižidera. Danica Ružić   je došapnula da se, za umijesiti dobre pljukance, mora koristiti topla voda. Danijela Užila  pokazala je što staviti u fritule da budu mekane i okrugle kao loptice. Da nije teško zamotati fjoke,  sve je uvjerila  Marija Kocijančić.

U realizaciji projekta učiteljicama je pomogla  njihova kolegica učiteljica Ana Šterpin Zagoranski iz Umjetničke škole Poreč koja je Erika Petrovića, učenika prvog razreda Umjetničke škole, pripremila za sviranje plesa Šete paši na harmonici. Gospođe Marija Grebac i Đačinta Legović nesebično su podijelile sa  sa  svima  pjesme i običaje koje su obogatile naš igrokaz. Učiteljica razredne nastave Davorka Tumpić osmislila je vizualni identitet plakata, pozivnice i program projekta što ga je učinilo prepoznatljivim.

Projekt su učenici prezentirali široj publici Kaštelira i okolice, nastupali su i pred učenicima MŠ Višnjan, PŠ Vižinada te u Dječjem vrtiću u Višnjanu, gostovali u OŠ Jurja Dobrile u Rovinju  i OŠ Finida u Poreču.

Kroz prezentaciju projekta, učenici su svoje vršnjake upoznali s tradicijskim pjesmama, plesom šete paši, balunom, legendom o Milki i Gabrielu iz Nove Vasi, glazbalima, starim igrama i običajima. Saznali su tko su bile „dekle“, kako se pljočka i kako briškula.  Prenijeli su i za buduće vrijeme  koliko je važno poznavati i sačuvati od zaborava svoju tradiciju i običaje , da je zavičaj najljepši identiteta osobe i naroda.

 Naglasimo  da se nisu roditelji učenika iskazali samo u realizaciji ovog projekta, nego su svojim zalaganjem pomogli opremiti učionicu kako bi učenje učinili lakšim, zanimljivijim i ugodnijim. Osim roditelja,  u stvaranju boljih uvjeta za rad učenika pomogli su  i donatori uz čiju  su  pomoć kupljeni  garderobni ormarići,  pametna ploča  i tapecirane stolice.

Ovo je prilika da se zahvalimo Obrtu za završne radove "2D", Planu Gašparini, Cotton Clubu, LegoLimu te Agrokašteliru koji su svojom pomoću i radosno sudjelovali u ostvarenju učeničkog školskog projekta ostavivši u njemu i svoj trag.

            Projekt je  zasigurno  zalog za budućnost, a to je prije svega čuvanje tradicije bez obzira na sve probleme u društvu, stalnu nadahnutost njome, svijest o potrebi povezanosti ljepote koja je nastajala kroz vrijeme i koja se ovakvim radom neće izgubiti.  Suradnja s roditeljima putokaz je kako zajedno možemo napraviti više i bolje i za učenike i za školu i za mjesta u kojima živimo.